O nama

PUTUJEMO.INFO je turistički pretraživač. Kao i svaki drugi pretraživač, mi pomažemo ljudima da pronadju ono što im treba. Naša specijalnost su hoteli, avionske karte i rent a car. Možete da pretražite stotinu turističkih sajtova odjednom. Uporedite ponude i kada pronadjete ono što odgovara vašem ukusu i budžetu, rezervišite i kupite tamo gde je najpovoljnije: direktno od hotela, avio kompanije ili od turističke agencije

15. април 2010.

Moskva - Maestro Bulgakov


Pre izvesnog vremena sam se srela sa nekoliko svojih prijateljica. Jednoj od njih je bio rodjendan koji želela da obeleži jednostavnom šetnjom sa bliskom ljudima po centru Moskve.
Sreli smo se ispred metro stanice Majakovskog i prošetale do centra. Moskva je ne samo politički, već i istorijski centar Ruske federacije. Grad u kome su se, za Ruse svi bitni dogadjaji odigrali. Na svakom koraku možete videti spomenike, crkve, palate. Poslednjih godina došlo je do promena, koje su nekome nažalost, a nekome i na zadovoljstvo, Moskvu pretvorile više u zapadno evropski nego ruski grad.
Ove moje misli su bile prekinute predlogom jedne od prijateljica: "Hajdemo u muzej Bulgakova"
Ispostavilo se da smo svi imali želju da posetimo to mesto, ali da zbog nedostatka vremena i uvek prečih stvari, nikada nismo.
Muzej je prosto sakriven iza blještavih i luksuznih restorana. Teško je čak i primetiti sivi luk iznad hodnika koji vodi u malo dvorište. I tu smo: Sadovaja ulica broj 10. U stvari postoje dva muzeja. Bulgakov je prvo živeo u jednom stanu, a zatim se preselio u drugi, koji se nalazi u susednom ulazu.
Na ulazu će vas dočekati (a možda i neće), mačor Begemot. Videćete i čarobnu kutuju. Upišite želju na parčetu papira i ubacite je u kutiju. Lično će je Maestro pročitati i potruditi se da vam se ona ispuni.
Sledećih sat vremena smo provele u kafeu koji se nalazi u samom muzeju. Neopisiv je osećaj ispijati kafu i jesti kolačiće u sobi u kojoj je Bulgakov počeo da piše svoj "roman nad romanima" i koji je objavljen tek 25 godina nakon njegove smrti. Sigurna sam da je znao da Maestro i Margarita neće proći cenzuru i da nikako neće ugledati svetlost dana. Možda se čak nije ni nadao.
"Mora se reći da ovaj stan - broj 50, već dugo ima, ako ne lošu, ono bar veoma čudnu reputaciju...pre dve godine, počeli su da se dešavaju neobjašnjivi dogadjaji u ovom stanu: ljudi su iz njega nestajali bez traga..."
Stan opisan u Maestru i Margariti je upravo stan u kome je Bulgakov živeo i radio i koji je za pisca bio prava mora. Treba znati da su u to vreme kuhinja, wc i kupatilo bili zajednički za sve stanare zgrade. Bulgakove komšije su bile obični radnici, pomalo sirovi, a često bučni i pijani. I nisu voleli pisca. Često je i milicija morala da interveniše. Ipak da nije živeo u takvim uslovima, izložen čestim poniženjima, teškoćama i uopšte tamnoj strani života, verovatno da ne bi ni bio inspirisan da napiše takvo remek delo kao što je Maestro i Margarita i shvatio da "ništa nije toliko loše, da u njemu nema bar nečeg dobrog"...
Na kraju smo odlučile da odemo na večeru u Bulgakov restoran. Restoran je neobičan. Da bi ušli u njega morate da ga uhvatite. Baš tako - da ga uhvatite jer se nalazi u tramvaju "Anuška".Da, to je ona nepažljiva Anuška "što je prolila zejtin", zbog kojeg su se naopake stvari dogodile. U restoranu ima sedam stolova, a sva jela imaju nazive po junacima iz romana. Probajte jagnjetinu "Maestrovo stvorenje", "Begemotov zalogaj" ili koktel "Anuška" i pustite da vas tramvaj odveze u moskovsku noć.


»»  read more

Lefkara - selo čipke

Kipar Lefkara
Pomalo izolovano i ušuškano u podnožju planine Trodos, na jugoistoku Kipra, nalazi se šarmantno selo Lefkara, sa starim kamenim kućama, uskim kaldrmisanim krivudavim uličicama, i veoma interesantnom istorijom.
Starosedeoci veruju da ime Lefkara potiče od naziva Lefka Oria koji se odnosi na obližnje bele planine. Ono po čemu je selo poznato je - čipka.
Kukičanje i vez su tradicija na Kipru. I to 2000 godina stara tradicija.Svako selo u ovom delu ostrva ima svoju posebnu tehniku izrade čipke.
Žene iz Lefkare koriste tehniku koju su im prenele Venecijanke za vreme okupacije Kipra krajem 15 veka.Naime, da bi za vreme vrelih letnjih dana izbegle vrućinu, gospodje su se sklanjale u letnjikovce planina Lefkare. Kao rezultat izloženosti venecijanskoj čipki, vezilje iz Lefkare, su razvile nove tehnike, zadržavajući svoju kreativnost.
Poznato je da je Leonardo da Vinči bio u Lefkari i da je naručio vezeni prekrivač kao poklon za katedralu u Milanu.Upravo taj prekrivač/stolnjak je naslikao na svojoj "Tajnoj večeri".
Kipar čipka iz Lefkare
Lefkara vez se radi na čistom irskom platnu. U prošlosti su muškarci putovali po Evropi prodajući čipku.
Originalna lefkara se radi u samo tri boje:bela, bež i braon i obe strane moraju da budu potpuno iste. Potrebni su meseci rada da se uradi jedan prekrivač veličine 90x45 cm, a cena se kreće od 50 do 300 EUR. Zbog teškog rada i male zarade, sve manje žena se bavi ovim poslom, tako da čipkama iz Lefkare preti nestanak.
»»  read more