Sreli smo se ispred metro stanice Majakovskog i prošetale do centra. Moskva je ne samo politički, već i istorijski centar Ruske federacije. Grad u kome su se, za Ruse svi bitni dogadjaji odigrali. Na svakom koraku možete videti spomenike, crkve, palate. Poslednjih godina došlo je do promena, koje su nekome nažalost, a nekome i na zadovoljstvo, Moskvu pretvorile više u zapadno evropski nego ruski grad.
Ove moje misli su bile prekinute predlogom jedne od prijateljica: "Hajdemo u muzej Bulgakova"
Ispostavilo se da smo svi imali želju da posetimo to mesto, ali da zbog nedostatka vremena i uvek prečih stvari, nikada nismo.
Muzej je prosto sakriven iza blještavih i luksuznih restorana. Teško je čak i primetiti sivi luk iznad hodnika koji vodi u malo dvorište. I tu smo: Sadovaja ulica broj 10. U stvari postoje dva muzeja. Bulgakov je prvo živeo u jednom stanu, a zatim se preselio u drugi, koji se nalazi u susednom ulazu.
Na ulazu će vas dočekati (a možda i neće), mačor Begemot. Videćete i čarobnu kutuju. Upišite želju na parčetu papira i ubacite je u kutiju. Lično će je Maestro pročitati i potruditi se da vam se ona ispuni.
Sledećih sat vremena smo provele u kafeu koji se nalazi u samom muzeju. Neopisiv je osećaj ispijati kafu i jesti kolačiće u sobi u kojoj je Bulgakov počeo da piše svoj "roman nad romanima" i koji je objavljen tek 25 godina nakon njegove smrti. Sigurna sam da je znao da Maestro i Margarita neće proći cenzuru i da nikako neće ugledati svetlost dana. Možda se čak nije ni nadao.
"Mora se reći da ovaj stan - broj 50, već dugo ima, ako ne lošu, ono bar veoma čudnu reputaciju...pre dve godine, počeli su da se dešavaju neobjašnjivi dogadjaji u ovom stanu: ljudi su iz njega nestajali bez traga..."
Stan opisan u Maestru i Margariti je upravo stan u kome je Bulgakov živeo i radio i koji je za pisca bio prava mora. Treba znati da su u to vreme kuhinja, wc i kupatilo bili zajednički za sve stanare zgrade. Bulgakove komšije su bile obični radnici, pomalo sirovi, a često bučni i pijani. I nisu voleli pisca. Često je i milicija morala da interveniše. Ipak da nije živeo u takvim uslovima, izložen čestim poniženjima, teškoćama i uopšte tamnoj strani života, verovatno da ne bi ni bio inspirisan da napiše takvo remek delo kao što je Maestro i Margarita i shvatio da "ništa nije toliko loše, da u njemu nema bar nečeg dobrog"...
Na kraju smo odlučile da odemo na večeru u Bulgakov restoran. Restoran je neobičan. Da bi ušli u njega morate da ga uhvatite. Baš tako - da ga uhvatite jer se nalazi u tramvaju "Anuška".Da, to je ona nepažljiva Anuška "što je prolila zejtin", zbog kojeg su se naopake stvari dogodile. U restoranu ima sedam stolova, a sva jela imaju nazive po junacima iz romana. Probajte jagnjetinu "Maestrovo stvorenje", "Begemotov zalogaj" ili koktel "Anuška" i pustite da vas tramvaj odveze u moskovsku noć.
1 komentara:
Super tekst.
Постави коментар