Sat | Figura | Musika |
---|---|---|
1-2 | Marc Aurel | Pythische Siegesode des Pindar |
2-3 | Karl der Große | Hildebrandlied |
3-4 | Leopold VI., der Glorreiche und seine Gattin Theodora, Prinzessin von Byzanz | Nibelungenlied |
4-5 | Walther von der Vogelweide | Kreuzfahrerlied von Walther von der Vogelweide: Palästinalied |
5-6 | König Rudolf von Habsburg und seine Gattin Anna von Hohenberg | Lied des Minnesängers „unverzagt“ auf König Rudolf von Habsburg |
6-7 | Meister Hans Puchsbaum | Es liegt ein Schloss in Österreich |
7-8 | Kaiser Maximilian I., der letzte Ritter | Innsbruck, ich muss dich lassen |
8-9 | Bürgermeister Johann Andreas von Liebenberg | Oh du lieber Augustin |
9-10 | Graf Ernst Rüdiger von Starhemberg | Kriegslied |
10-11 | Prinz Eugen von Savoyen | Prinz Eugen, der edle Ritter |
11-12 | Kaiserin Maria Theresia und ihr Gatte Kaiser Franz I. von Lothringen | Menuett von Wolfgang Amadeus Mozart |
12-1 | Joseph Haydn | Kaiserhymne; heute durch eine andere Haydn-Melodie ersetzt (izvor wikipedia) |
7. септембар 2011.
| 1 komentara | Austrija, Beč, Evropa
Beč - Sastanak kod Sata
28. март 2011.
| 0 komentara |
Vaskrs na Krfu - I deo
Cveti
Velika Nedelja
Velika Nedelja je, kao i u celoj Grčkoj, praćena postom, crkvenim službama i iščekivanjem Vaskrsenja Hristovog. Predlažemo da tu nedelju provedete ne toliko u u gradu Krfu koliko u nekom od ostrvskih sela. Možete se šetati po prirodi koja se budi i radovati se mirisima proleća. Posle zimskog sivila, kiše i hladnoće, sunce će još više naglasiti jarke boje prirode. Bela, žuta i zelena boja poljskog cveća, sa plavim bojama neba i mora čine divnu pozadinu sivim kamenim zidovima manastira. Posetite sela sa venecijanskim kućama sa svojim živopisnim dvorištima punim saksija cveća jarkih boja. Otkrijte male taverne sa stolovima iznetim napolje na sunce i probajte ukusnu posnu hranu. Predveče možete sesti u lokalni kafe, popiti grčku kafu i popričati sa nekim od domaćih. Na Veliki Utorak se čita jevandjelje o ludim i mudrim devojkama, na Veliki Četvrtak se na večernjoj službi čita 12 jevandjelja. U bilo kom manastiru na Krfu, osetićete podjednako duhovnu atmosferu Velike Nedelje. Ako ipak odlučite da ostanete u gradu, možete naprimer prisustvovati bogosluženjima u crkvi Sv. Jovana Krstitelja (Agios Ioannis) gde je pojanje vizantijsko. Najupečatljivije u proslavi Vaskrsa na Krfu je svakako crkveno horsko pojanje koje se preliva iz crkvi na ulice i uličice, krovove seoskih kuća, sve dalje do manastirskih dvorišta. Horsko, četvoroglasno pojanje koje se tada može čuti, potiče sa Krita, 17. vek.
Velika Sreda
Gradski hor daje koncert duhovne muzike u zgradi gradskog pozorišta i ta tradicija traje od 1989 godine.
Veliki Četvrtak
Na Veliki Četvrtak, jedno od mesta gde se može prisustvovati službi na kojoj se čita 12 jevandjelja, je katolička katedrala na gradskom trgu, gde se pali 12 sveća i potom gasi jedna po jedna po završetku čitanja od svakog jevandjelja.
Veliki Petak
Veliki Petak je dan Hristovog stradanja. Po celom ostrvu, kao i po celoj Grčkoj, u svakoj crkvi organizuje se litija (Epitaphios ). Na Krfu, prisutni su horovi, uz hiljade Krfljana i stranih posetilaca koji tom tužnom dogadjaju daju i drugu dimenziju. Stari filharmonijski orkestar, u crvenim uniformama, svira Albinonijev 'Adagio', jedna svira Šopenov 'Posmrtni marš' i još nekoliko drugih koji sviraju druge posmrtne marševe poznatih zapadnih kompozitora klasične muzike. Okupljanje počinje u podne. Kako vreme prolazi, sve više ljudi se pridružuje dok se na kraju skoro ne može kretati od gužve. Prva litija polazi iz crkve Presvete Bogorodice (Spiliotissa) u novoj tvrdjavi i iz crkve Hrista Pantokratora u Kampielu u 2 posle podne, dok ostale crkve prate jedna po jedna, dok, na kraju, poslednja krene u 10 uveče iz saborne crkve.
11. јул 2010.
| 0 komentara | Evropa, Grčka, Krf
Grčka i običaji
10. јул 2010.
| 0 komentara | Evropa, Grčka, kafenion, Krf
KAFENION - centar sveta grčkih ostrva
Ako letujete na Krfu, Kritu ili nekom drugom grčkom ostrvu, pronadjite vremena da posetite bar jedno od sela u unutrašnjosti ostrva i svratite u kafenion na pivo i masline.
2. јул 2010.
| 0 komentara | Dablin, Evropa, Irska
Vrata Dablina
28. јун 2010.
MOSKVA - Hram Hrista Spasitelja
"Dana 25. decembra 1812. poslednji Napoleonov vojnik napustio je teritoriju Ruske Imperije. Istog dana car Aleksandar I je u Viljnusu potpisao je ukaz o izgradnji hrama Hrista Spasitelja u Moskvi „u znak zahvalnosti Bogu koji je spasao Rusiju od propasti.“ Kako se se dan ruske pobede poklopio sa Božićem, glavni oltar je posvećen Roždestvu Hristovom (Božiću).
Kamen temeljac je postavljen 12. oktobra 1817, na petogodišnjicu pobjede nad francuskim zavojevačima, u Vorobjevoj Gori (Vrapčija Gora). Radovi su sporo napredovati.
Godine 1825. umire car Aleksandar I a sa njegovom smrću menjaju se i uslovi gradnje. Umesto prvobitnog neoklasiscistikog zdanja sa mnoštvom masonskih obilježja, novi car Nikolaj I, donosi odluku o gradnji novog hrama, i to na drugom mestu.
Već u aprilu 1829. raspisan je novi konkurs. Pobednik je bio arhitekta Konstantin Tona. Hram je u projektu Konstantina Tona puno bliži tradicionalnoj pravoslavnoj crkvenoj arhitekturi, te je idejni tvorac ovog projekta nazvan ocem „novovizantijskog stila“.
Dana 10. septembra 1839. moskovski mitropolit Filaret je postavio kamen temeljac novog hrama, posvećenog dvadesetpetogodišnjici kraja rata.
Izgradnja hrama trajala je 44 godine. Hram je građen iz državnih sredstava, ali i iz dobrovoljnih priloga stanovništva.
Svi spoljašnji ukrasi i skulpture su izgrađene od belog mermera, pronađenog u selu Protopopovo, kraj Kolomenskoja, dok su prilazne stepenice napravljene od crvenog finskog granita. Za unutrašnjost hrama, osim zelenog ruskog labradorita i purpurnog kamena iz Šokša, korišćen je i italijanski mermer.
Hram su oslikavali poznati slikari toga vremena: Semiradski, Surikov, Bruni, Vereščagin, Kramskoj, Brulov, Vaznecov, Dal, koji je radio pozlatu. Vajari Loganovski, Ramazanov i Klod (tvorac Aničkovog mosta i spomenika Nikolaju Prvom u Sankt Peterburgu) stvorili su velelepne reljefe sa temama iz Biblije i ruske istorije.
Osveštavanje hrama planirano je za 1881, ali zbog atentata na cara Aleksandra II je odloženo i obavljeno na Uskrs, 26. maja 1883. u prisustvu cele carske porodice. Ceremoniji su prisustvovali i malobrojni živi ratni veterani iz 1812. godine. Tada je prvi put izvedena i uvertira „1812“ koju je posebno za taj praznik, komponovao P. I. Čajkovski.
Rušenje prvog zdanja i rekonstrukcija
U podne 5. decembra 1931, hram Hrista Spasitelja razoren je eksplozivom.
Posle Oktobarske revolucije boljševičke vlasti su mnogim crkvama promenile ulogu, ili ih prosto srušile. Mesto hrama se pokazalo, zbog svoje blizine Kremlju, kao pogodna lokacija za izgradnju spomenika socijalizmu poznat kao Palata Sovjeta. Spomenik je bio zamišljen kao višeetažno zdanje u savremenom stilu sa ogromnom Lenjinovom statuom na vrhu. Zbog toga je po naređenju Kaganoviča ("gvozdeni Lazar"), u podne 5. decembra 1931, hram Hrista Spasitelja razoren eksplozivom...." (izvor:wikipedia)
Pre rušenja, moskovska Pravda je pisala: "Ova crkva je groteskna, bez umetničke vrednosti. Ona je otrovna pečurka na licu Moskve"... Priča se da je tek treća eksplozija uspela da crkvu sruši. Posle toga, na mestu hrama godinama je zjapila ogromna rupa. Nije bilo novca da se "Palata Sovjeta" izgradi. Za vreme Hruščova tu je izgradjen najveći na svetu - bazen "Moskva". Kada smo u zimu 1985, po izlasku iz Puškinovog muzeja, stajali na ulici i gledali u taj bazen, tačnije u gustu maglu vodene pare iznad njega (voda u njemu je bila grejana i tokom cele godine je iznosila tačno 27 stepeni), naš vodič, inače Ukrajinka po rodjenju, je rekla: "Ovde je nekad bio hram, zatim hlam (djubre), a sada je sram..."
Dozvola za rekonstrukciju crkve je dobijena 1990 godine, 1992, položen je simboličan kamen temeljac. Bazen je porušen 1994 i izgradnja je počela. Preko milion Moskovljana je dalo dobrovoljni prilog za izgradnju hrama. Završena je 19 avgusta 2000 godine,a cena je iznosila 360 miliona dolara.Napravljena od belog mermera, sa zlatnim kupolama, ponovo je postala najimpresivnija zgrada u Moskvi.
Adresa: Volhonka, 15-17 , Metro stanica: Kropotinskaja
20. јун 2010.
| 0 komentara | Belgija, Brisel, Evropa
BRISEL - porodični obilazak
Muzej se nalazi u samom centru grada i udaljen je manje od 10 minuta hoda od ostalih atrakcija Brisela: Kraljevske palate, Opere, Muzeja lepih umetnosti, železničke stanice itd.
Ulaznica košta 7,5 EUR
Adresa: 20 rue des Sables (Zandstraat), B-1000 Brussels
Fabrika čokolade Manon
Poznavaoci kažu da su belgijske čokolade najbolje na svetu, a da se najfinije mogu naći upravo u Briselu. U Manonu možete da vidite ceo proces izrade čokolade i da degustirate ručno izradjene praline punjene svežim kremom od lešnika. Manon je poznat po tome što pravi više od 80 razlišitih vrsta pralina isključivo od prirodnih sastojaka, bez korišćenja veštačkih boja i kozervansa.
Poseta fabrici se mora rezervisati unapred. Cena je 12 EUR a u nju je uključena i mala bonbonjera koju dobijate na poklon.
Atomijum
Ova izuzetna struktura je izgradjena 1958 godine, povodom Svetske izložbe u Briselu. Predstavlja molekul gvoždja sa 9 atoma uvećan 165 milijardi puta. I kao što je Ajfelova kula simbol Pariza, tako je i Atomijum simbol Brisela. Visok je tačno 102 metra i u svakom "atomu" možete videti prigodne naučno - tehničke izložbe. Jedino se u najvišem nalazi restoran sa koga se pruža izvanredan pogled na grad.
Ulaznica je 5 EUR.
adresa: Bd. du Centenaire, Heysel, metro Heysel
Ne zaboravite da odvete decu do Mini - Evropa parka, koji se nalazi u podnožju Atomijuma. Tu možete videti venecijanske gondole, erupciju Vezuva, pad berlinskog zida, londonski Big Ben, seviljsku koridu i još mnogo toga.
Kada i vi i deca ogladnite, bukvalno na svakom koraku u Briselu možete kupiti galete (gauffre) sa šlagom i prelivima od čokolade, maline ili jagode.
18. јун 2010.
| 0 komentara | Evropa, Italija, Rim, Španski Trg
RIM - Španski trg i Galerija Borgeze
U centru trga nalazi se fontana della Barcaccia. Smatra se da je to poslednje delo Pijetra Berninija, oca mnogo poznatijeg Djan-Lorenca Berninija.
Španske stepenice su postavljene 1725 godine, a izgradnju je finansirao francuski kralj Luj XII, jer je crkva do koje stepenice vode francuska. Crkvu je projektovao Karlo Maderno. Zanimljivo je da se unutra nalazi portret Mikelandjela, koji je naslikao njegov učenik Danijele Da Voltera.
Od vrha stepeništa, pa do vile Mediči i parka Borgezi, deli vas veoma kratka šetnja.
Park Borgezi se zvanično zove Villa Borghezi - po zgradi koja se tu nalazi.Danas je to jedan od najlepših i najpoznatijih muzeja u Rimu - Galleria Borghese, sa izuzetno bogatom umetničkom kolekcijom. Vilu je u XVII veku izgradio Flamino Poncio. za kardinala Scipiona Borgezija, inače nećaka tadašnjeg Pape Pavla V.
1806 godine Kamilo Borgeze je veliki deo kolekcije prodao Napoleonu i ona se sada nalazi u Luvru kao "Borgeze kolekcija".I pored rasprodaje, danas u galeriji Borgeze možete videti radove Ticijana, Karavadja, Rubensa i naravno neprevazidjenog Djan Lorenca Berninija - Otmicu Prosperine, Apolon i Dafne, originalnog Davida, kao i elegantnu statuu Pauline Borgeze (Napoleonove sestre udate za Kamila Borgezea), koju je početkom 19 veka izradio Alberto Kanova.
Do galerije Borgeze možete doći autobusom (broj 116), ili još bolje metro linijom A do Španskog Trga (stanica Spagna), a zatim peške, preko stepenica, sledeći oznake "Via Veneto", ili prošetajte kroz park Villa Pinciana. Galerija je otvorena svakog dana osim ponedeljka, a cena ulaznice je 8,5 EUR.
15. јун 2010.
PARIZ - ulica Fortini (La Rue Fortuny)
Sama ulica je veoma mala - nije duža od 200 metara, ali u njoj se nalazi nekoliko veoma lepih i zahvaljujući stanovnicima, veoma zanimljivih hôtel particulier-a.
Odmah na početku ulice, u zgradi sa brojem 2, živeo je i radio Edmond Rostan. On je tu 1897 napisao čuvenog Sirana de Beržeraka. Rostanova prijateljica i glavna glumica u nekim njegovim komadima, Sara Bernardt je živela u broju 35. Režiser Marsel Panjol, inače prvi filmski stvaralac koji je imao čast da postane član francuske akademije nauka i umetnosti, je živeo u kući broj 13. Marsel je poznat po svojim filmovima Topaz (sa Fernandelom u glavnoj ulozi) i Manon des Sources.
U zgradi sa brojem 27 živela je Karolina Otero - igračica, kurtizana i verovatno prva filmska zvezda. Njena priča je veoma zanimljiva. Rodjena Španjolka, udala se prvi put u 14 godini. Sa dvadeset godina seli se u Pariz, kreira lik La Belle Otero, predstavljajući se kao ciganka iz Andaluzije i nastupa kao zvezda programa u Foliberžeu. Ubrzo je postala najtraženija žena u Evropi. Bila je "pratilja" veoma moćinih ljudi tog doba, koje je veoma pažljivo birala. Izmedju ostalih, poznate su njene veze i sa princom Albertom, engleskim kraljem Edvardom VII, ruskim grofovima, a zavela je i belgijskog, srpskog i španskog kralja. Priča se da je zbog nje 6 ljudi izvršilo samoubistvo, a dvojica poginula u dvoboju. Priča ide dalje i kaže i da su kupole hotela Karlton, izgradjenog 1912 godine u Kanu, modelirane prema njenim grudima.
Sadašnji francuski predsednik Nikolas Sarkozi je rodjen i proveo je svojih prvih 18 godina života u kući sa brojem 46. Zgrada je pripadala njegovom dedi sa majčine strane, poznatom urologu i hirurgu Benediktu (rodjeno ime Aron) Malahu.
Kao što je rečeno ulica je kratka. Po izlasku iz nje dolazite do trga/parka Place du Général-Catroux, poznatom kao trg tri Dime. Naime ovde se nalazi spomenici Aleksandru Dimi (otac) - Tri musketara, Grof monte Kristo..., Aleksandru Dimi (sin) - Dama s kamelijama. Postojala je i statua Aleksandra Dime (deda), koji je kao vanbračni sin tahićanske robinje i bogatog Francuza, uspeo da 1793 godine postane general francuske armije. Nažalost ta statua je uništena tokom nemačke okupacije.
Na trgu se nalazi i prelepa zgrada koju je izgradio guverner francuske nacionalne banke i kolekcionar umetničkih predmeta Emil Galijard 1884 godine. Možete je prepoznati i po velikom slovu "G" iznad nekih od prozora.
11. јун 2010.
| 0 komentara | Evropa, Madrid, Španija
Kraljevski MADRID
Kraljevska palata (Palacio Real) u Madridu je sva u superlativima. Neoklasicisticka gradjevina iz 18 veka ima više od 2800 soba rasporedjenih na 6 spratova. Na zidovima su slike Goje, Rubensa, El Greka i Karavadja, ali i preko 600 veoma vrednih zidnih satova. Trpezariju osvetljava luster sa tacno 1000 sijalica.
Kraljevska porodica vec dugo ne živi u ovoj palati. Od 1962 godine, oni stanuju u Palacio de la Zarzuela - dvorcu koji se nalazi u brdima El Pardo. Madridska palata se koristi samo za zvanicne prijeme i uglavnom je jedna od najznacajnijih turistickih atrakcija Madrida.
Svake srede, tacno u podne, preko puta Puerta del Principe kraljevska Garda vas vodi na put u 19 vek. U svecanim uniformama iz vremena kralja Alfonsa XIII, marširaju elitni vojnici u velikoj smeni straže. Preko 400 gardista i 100 konja ucestvuje u ovoj ceremoniji.
Na toliko daleko od palate nalazi se manastir Karboneras. izgradjen je u jednostavnom mavarskom stilu i ne izgleda "kraljevski". Nije ga baš lako pronaći. Od trga Plazza de la Villa udjite u Calle del Condo i vrata su sa desne strane. Pozvonite kratko (čuje se melodija "Ave Maria purissima"), vrata će se otvoriti, ali nećete videti nikoga. Naime kaludjerice ovog manastira pripadaju veoma zatvorenom redu Carboneras ( platno sa likom Bogorodice je pronadjeno u podrumu s ugljem). Ono po čemu je ovo mesto poznato u Madridu su sitni kolačići "Dulces" kraljevskog ukusa. Tradicija datira iz 16 veka, kada je Santa Teresa de Avila delila siromašnima slatkiše napravljene od šećera i žumanca. Šalter za prodaju se nalazi iza drvenog kapka Recite šta želite, stavite novac u rotirajući tanjir i u sledećem okretanju dobićete kolačiće. Pola kilograma Galletas košta 5,25 EUR (sa limunom) ili 7,75 EUR Naranjines (sa pomorandžom). Možete kupiti i Tocinillos de cielo i Mantecados.
Adresa: Plazuela del Conde de Miranda, 3, 28005 Madrid.
Kraljevsko uživanje drugačije vrste. možete iskusiti u restoranu La Favorita. Ono što je zanimljivo je da ova lepa zgrada nije samo dobar restoran već i sedište Operskih Društava u Madrida i Navare. Svi konobari u La favoriti su operski pevači i pijanisti različitih nacionalnosti.Izmedju svakog jela, jedan od umetnika-konobara predstavlja svoje glasovne mogućnosti. Sam restoran je veoma lep i ima nekoliko malih sala i baštu. Uz pevanje poznatih operskih arija za sto će vam doneti tradicionalna jela napravljena od mesa iz Sierra de Guadarrama, neizbežne masline iz Campo Real-a, različite tapas varijacije i naravno Vinos de Madrid. Ovaj restoran ima odličnu i hranu i atmosferu uz pristojne cene.
Adresa: Calle Covarrubias, 25 Madrid
Sa svojom kolekcijom od preko 4000 slika iz različitih epoha, od toga 500 slika Goje, muzej Prado nudi vizuelna uživanja.Tu su svi značajni španski umetnici - od El Greka (dobro, on jeste Grk, ali je radio u Španiji), pa sve do Velaskeza i Murilja. Ti je i pristojna kolekcija slika zapadnoevropskih umetnika.
U okolini Prada nalazi se i najelitniji stambeni deo Madrida. Izmedju muzeja i parka Retiro nalaze se stanovi čija je površina od 500-600m2, a cena oko 6000 eUR po kvadratnom metru. I veličina i cena ovih stanova mogu s pravom da nose epitet "kraljevski". Oni koji mogu to sebi da priušte moraju puno da zaradjuju.
9. јун 2010.
Meksiko - tragom pisama
Igrom slučaja sam pročitala "Život u Meksiku" koju je još 1842 godine napisala Frensis Kalderon de la Barsa. Knjiga je imala uticaja na moju maštu, pa sam odlučila da je koristim kao vodič, mada je bila napisana pre 170 godina.
Škotlandjanka Fransis Kalderon de la Barsa (devojačko prezime Erskin) je bila supruga prvog španskog ambasadora u nezavisnom Meksiku. Svog muža je upoznala u Njujorku. On je 1839 postavljen na dužnost u Meksiko i tu su njih dvoje proveli sledeće dve godine.
Tokom tog vremena, Frensis je napisala 54 pisma svojim prijateljima i rodjacima. Namera je bila da opiše način života u zemlji potpuno drugačije kulture i da to uradi na objektivan način, bez predrasuda i bez uticaja snobizma, karakterističnog za višu viktorijansku klasu, kojoj je i sama pripadala.
Frensis nije planirala da svoja pisma objavljuje, ali ju je istoričar Vilijam Preskot, čuvši za njih i pročitavši ih, ubedio u suprotno. I kao što je već rečeno, pisma su objavljena 1842, pod jednostavnim nazivom "Život u Meksiku".
Izvodi iz njenih pisama su me pratili tokom mog kratkog boravka u Siudad Meksiku, izletu u Sočimilko, kao i tokom venčanja kome sam prisustvovala.
I dok se avion spuštao kroz guste oblake, pratile su me impresije iz pisma broj 5, u kome je Frensis opisala svoj dolazak u Meksiko. Bili su to bogata vegetacija, boje, mirisi i egzotični izgled ljudi koji su ostavili najjači utisak na nju.
"...Postoji jednostavna činjenica koju primete svi oni koji dolaze na meksičko tlo: Ne postoji ljudsko biće niti bilo kakav objekat pored kojeg se prolazi, a da nije prizor dostojan umetničke slike... Žene sa njihovom uvijenom kosom, deca koju nose na ledjima, veliki slamnati šeširi, suknje u dve boje..."
Frensis je bila potpuno u pravu, mislila sam dok sam se probijala kroz kroz neopisivu gužvu na aerodromu i kroz njene, "slike". Primetila sam malo dete kako puzi po podu. mama je stajala u blizini obučena tačno onako kao što je Frensis opisala - šešir, suknje, šarena marama, beba na ledjima, ali sa dodatkom još jedne bebe vezane na grudima. Konačno sam došla do trake za prtljag i u trenutku kada sam posegla za svojim koferom čuo se muški glas: "Ma permite". Ispružena ruka je uhvatila ručku, izvukla kofer i spustila ga pored mene. Smešak, naklon, "que tenga buon dia" i i meksički džentlmen je otišao. Bio je to moj prvi susret sa izuzetnom ljubaznošću meksičkih ljudi - činjenica koju je i Frensis u svojim pismima puno puta isticala.
Moja prijateljica me je čekala. Moram da kažem da smo, dok smo pre desetak godina radili zajedno u jednoj evropskoj kompaniji, imale veoma prijateljski odnos, ali daleko od svake bliskosti. Dočekala me je kao sestru koju nije videla dugo godina rečima "mi casa es tu casa," nešto što sam za kratko vreme, puno puta čula u Meksiku.
Frensis primećuje: "Po stepenu topline i gostoprimstva, nisam nikada srela žene koje se mogu uporediti sa ovima iz Meksika i čini mi se da su žene iz ostalih zemalja veoma hladne i ukočene... nadam se da nikada neće izgubiti svoju elegantnu srdačnost..."
Iz svog iskustva mogu da kažem da je Frensisina želja ispunjena.
Grad Meksiko ima skoro 20 miliona stanovnika. Verovatno nešto manje automobila, ali čini se da su svi oni istovremeno na ulici. Šta bi Frensis pomislila da se nadje u takvom, savremenom Meksiku? Možda bi bila iznenadjena, a možda i ne, jer ona , žena ambasadora, nije se libila da posećuje i borbe s bikovima i borbe petlova i kockarnice, a nije joj bio ni problem da na ledjima tvrdoglavih mula ode u divljinu.
Moja prijateljica me je prvo odvela na ručak. Tezge sa hranom su svuda. Miris belog luka, ulja, začina i sirupa, se bez problema meša sa mirisom izduvnih gasova miliona automobila i prati vas u svakom delu grada.
Frensis kaže:"Tortilje su uobičajena hrana. Jako su dobre kad su sveže ispečene. Vole ih sa čilijem, koji jedu u takvim količinama, da je neophodno imati grlo obloženo limom..."
*****
Dan posle venčanja nije bilo lako ustati. Muzika, marijači, igra, hrana, šampanjac, tekila i sve ostalo što čini veliko meksičko venčanje su uzeli svoj danak. Mladenci su uz mnoštvo dobrih želja otišli na medeni mesec, gosti svojim kućama, a moja prijateljica se pojavila na vratima: "Ustaj, idemo na izlet u Sočimilko".
Sočimilko - pa naravno činampas, Viga ...polako su mi u sećanje dolazili ovi delovi pisama:
"Viga mi se veoma dopada. Postala je veoma moderna promenada. Oivičena je kanalom koji vodi do činampasa i prepuna je kanua kojima Indijanci donose sveže povrće, voće i cveće na pijacu. Nema lepše slike, nego u rano jutro posmatrati kako ti kanui klize po mirnoj vodi, a Indijanci pevaju i igraju. Pomislićete da je Meksiko najmirnije i najlepše mesto na svetu..."
Sistem kanala se nalazi na 30ak kilometara južno od grada. U vekovnoj tradiciji, bašte na kojima se gaji voće i povrće nalaze se na veštačkim ostrvima "činampasima" i dovoze se na pijacu u jarko obojenim čamcima "Trajineras". Šetalište Viga koje je Fransis opisivala više ne postoji, ali je Sočimilko veoma popularna vikend destinacija.
8. јун 2010.
| 0 komentara | Evropa, Francuska, Pariz, Restorani
Cafe PARIZ
Za ljubitelje filma "Les Deux Moulins":
Njen portret je dva metra visok. Nalazi se levo od kuhinjskih vrata u ovom čarobnom kafeu na Monmartru.U "Les Deux Moulins" su 2001 godine snimane scene filma "Čarobni svet Amelije Pulen". U ovom kafeu je Amelija radila kao konobarica koja je žarko želela da načne krem od čokolade.
Na papirnim stolnjacima se nalaze likovi glumaca iz filma, a na zidu i slike patuljka koji je šeleo da obidje svet. Probajte već pomenuti krem od čokolade, a pre toga i salatu sa lososom imangom.
Les Deux Moulins, 15, Rue Lepic, Montmartre, Metro stanica: Blanche)
Klasika: "Le Flore" i "Les Deux Magots"
"Le Flore" i "Les Deux Magots" se nalaze jedan pored drugog. Važe za filozofsko - literarne kafee. Simon de Bovoar i Žan Pol Sartr su se nebrojeno puta nalazili Le Flore. "Osećali smo se ovde kao kod kuće", govorio je Sartr, koji je i živeo odmah iza ćoška: Rue Bonaparte 42.
U" Deux Magots" mogao se za doručkom vrlo često sresti Oskar Vajld.U ovom kafeu je 55-ogodišnji Pablo Pikaso 1936 godine sreo 29 godina staru Doru Mar. Pablo se istog momenta zaljubio u crnokosu Francuskinju zelenih očiju. Ona je postala njegova ljubavnica i muza. Njen lik se nalazi na mnogim Pikasovim platnima.
I danas su ovi kafei veoma posećeni i teško je naći mesto. Čaša šardonea košta 6,50EUR, a ukusna Quiche Lorraine 10,50 EUR.
(Le Flore, 172, Boulevard Saint-Germain; Les Deux Magots, 6, place de Saint-Germain, Metro stanica: Saint-Germain-des-Prés).
Sa pogledom na Luvr: "Le Fumoir"
Besplatan pogled na istočnu fasadu Luvra, koji dnevno iznutra pogleda oko 30 hiljada ljudi, nudi kafe "Le Fumoir". Ukoliko se spremate da posetite najveći muzej na svetu, u ovom kafeu se možete dobro "pripremiti". Vegetarijanska Tartine Aubergine (plavi patlidžan) košta 8,40 Euro, Café creme 4,10 Euro, a Pastis 4 Euro. uz to idu i besplatne dnevne novine od Le Monde i Le Figaro pa sve do nemačkih i britanskih listova... (Le Fumoir, 6, Rue de l'Amiral Coligny, Metro stanica:Louvre-Rivoli).
5. јун 2010.
| 0 komentara | Evropa, Grčka, Manastir, Meteori
Meteori - manastiri u oblacima
Prvi manastir je počeo da se gradi za vreme turske okupacije krajem XIV veka, a u XV veku izgrađeno ih je ukupno 24.
Hrana i potrebni građevinski materijal se transportuju korpama koje se rukama pomoću čekrka izvlače na gore, do manastira. Danas postoji put koji povezuje sve zgrade, ali monasi i danas koriste korpe.
Po izgradnji manastira Megalo Meteoro, još poznatog i kao Metamorphosis, sprski vladar Simeon Uroš, koji je za izgradnju dao dobar deo svoga bogatstva, se u njemu i zamonašio.
Kao sledeći je izgrađen manastir Svete Trojice, koji je građen tokom 15. veka. To je najčešće slikan manastir od svih na Meteorima. Put koji vodi do manastira se završava velikim parkingom, a do samog manastira se dolazi posle 140 stepenika usečenih u stene.
Manastir Varlam je osnovan 1517. godine, od strane dva monaha koja su ga tako imenovala po isposniku koji se nekada podvizavao na samom vrhu planine. U njemu je sada vredna kolekcija vizantijskih ikona i krstova u duborezu. Čuveni freskopisac Frangos Katelanos je oslikao unutrašnjost crkve.
Dva brata su izgradila Roussanou manastir 1545 godine na ostacima nekadašnje crkve. To je najnepristupačniji od svih manastira, do koga se dolazi preko drvenog mosta koji spaja dva vrha. Manastir takođe poseduje veliku kolekciju vrednih ikona.
Posetioci i poklonici koji obilaze manastire su uvek dobrodošli i srdačno dočekani. Naravno, u manastire se može ući samo u pristojnoj odeći, pokrivenih ramena i nogu.
Unutar zidova meteorskih manastira živi se onako kako se živelo više od 900 godina. Vino se i dalje pravi u ogromnim hrastovim buradima gde monasi bosih nogu gnječe grožđe. Većina zidarskih i drvodeljskih alatki su ručno napravljene i na isti način kao što su pravljene nekada. U manastirima se, sledeći vizantijsku tradiciju, slikaju ikone i to na način nepromenjen vekovima. Ikone se mogu kupiti u malim prodavnicama kojih ima u svakom manastiru.
Najbolje vreme za posetu Meteorima su proleće i jesen, jer su leta u Grčkoj jako topla. Dosta hotela u okolini nema klima uredjaje, mada se u većini, na zahtev, mogu dobiti manji ventilatori.
Ako se putuje iz Atine, do Meteora se može doći autobusom (putovanje traje oko 4 sata), ili vozom kojim se polazi sa atinske železničke stanice Larissis a silazi u gradiću Volos u centralnoj Grčkoj. Iz Volosa se uskotračnom prugom dolazi do mesta koje se zove Kalambaka. Odatle se može uzeti taksi, jer su manastiri odatle udaljeni oko 2km.
U samom mestu Kalambaka može se odsesti u Divani Meteora hotelu, koji je luksuzniji hotel (4 zvezdice), a za one sa manje novca tu je hotel Antoniades (2 zvezdice).
2. јун 2010.
| 0 komentara | Evropa, Francuska, Pariz
Pariz i Henri Miler
Sišao sam na Monparnasu, i dok sam preko istoimenog trga vukao svoj kofer i odbijao ponude raznih ljudi, koji su prilazili i nudili mi da nešto kupim ili posetim, traka je počela da se odmotava...
Pre trideset godina proveo sam nedelju dana u Parizu, pokušavajući da pronadjem i vidim ona mesta, koja je taksista, bibliotekar, poštar, boem, veliki ženskaroš ali i pisac Henri Miler 1934 godine,opisao u svojoj Rakovoj Obratnici. Tada ih nisam našao baš mnogo, mada sam svakodnevno pešačio po desetak kilometara, a u ruci držao pomenutu knjigu umesto bedekera.
Ovde možda treba dodati da je u to vreme, skoro svaki maturant (ne i maturantkinje) u mojoj gimnaziji, čitao Henri Milera i da su sem Rakove Obratnice, veliku pažnju privlačile i knjige Ružičaste triologije: Sexus, Nexus i Plexus. Naravno, razlozi njegove poplarnosti su bili jednostavni - detaljne slobodne scene, kočijaški jezik, muško-šovinistički pogled na svet, a pomalo i politička nepodobnost. Za osamnaestogodišnjake - slika savršenog sveta.Svaki put kad bi Miler izašao iz svog stana na Monparnasu, izgledalo je da iza svakog ugla vreba neka mlada gospodjica i čeka upravo njega da mu uskoči u krevet. Ko bi još razmišljao o tome da je takav stav možda ženama i uvredljiv. Mi smo mu jednostavno zavideli.
U 14 Arondismanu, u ulici Villa Seurat broj 18, nalazio se stan u kome je Miler tokom leta 1931 godine, proveo mesec dana, kao gost Mišela Frenkela.Frenkel je bio poznat po tome što je ljude "maltretirao" čvrstim stavovima o duhovnoj smrti savremenog čoveka (što je opisao u svojoj knjizi: Verterov mladji brat).
Miler je kao gost živeo u prizemlju (tri prozora na slici). Kasnije se preselio na gornji sprat, gde je jedno vreme živeo sa Anais Nin. Postoje indicije da su u istoj zgradi živeli i Salvador Dali i Gala. Upravo su razgovori u Villa Seurat 18, inspirisali Milera da počne pisanje dela, koje će kasnije postati Rakova Obratnica, a sam stan Vila Borgeze:
"Živim u Vili Borgeze. Nigde ni trunke prašine, ni stolice koja nije na svom mestu. Ovde smo sami i svi smo mrtvi...Prošle noći, Boris je priznao da je bio aljkav...". A zatim sledi predvidjanje velikog rata:"...Boris je dobar prognozer. Vreme će i dalje biti loše, kaže on. Biće mnogo nesreće, smrti i očajanja... Rak vremena nas polako izjeda...Nemože se pobeći... Vreme se neće promeniti"
Bio je to Pariz začepljene kanalizacije, oblepljen posterima koji su upozoravali na opasnost od sifilisa i klošara koji su spavali u haustorima. Evropa u godinama pred II Svetski rat.
Pre trideset godina, nisam uspeo da pronadjem Vilu Borgeze. Na Monparnasu postoji istoimeni hotel, ali to nije to. Mislio sam i da ne postoji. Miler je spavao na raznim mestima, kod znanih i neznanih ljudi, na podu, pozajmljivao novac i radio sve i svašta.
Ako imate više od 18,a manje od 22 godine, a svet vam se otvara, pročitajte Rakovu Obratnicu, a ako vam se ukaže prilika, stavite je pod mišku i pravac Pariz.
30. мај 2010.
| 0 komentara | Evropa, Hemingvej, Švajcarska
Hemingvej i sankanje u Švajcarskoj
16. мај 2010.
| 0 komentara | Amsterdam, Evropa, Holandija
Amsterdam - najosnovnije tačke
NE PROPUSTITE:
Cvetna pijaca (Bloemenmarkt)
Poznata pijaca cveća počinje na kanalu Singel kod Leidestraat. To je jedno vesela četvrt, gde kastinski sistem tezgi i cvećara nudi sve - od neočišćenih lukovica lala, do pravih umetničkih cvetnih aranžmana. I još nešto - nigde na svetu nećete naći lepše i jeftinije lale. Kupite bar jedno tuce i ulepšajte svoju hotelsku sobu.
Crveni fenjeri
Prošetajte i kroz ovu četvrt, gde su uske uličice pored isto takvih kanala, sa nekim od najstarijih amsterdamskih zgrada, načičkane izlozima u kojima sede dame različitih osobina. Pripazite samo na svoj foto aparat, jer fotografisanje nije baš uvek preporučljivo.
Plovidba kanalima
Uživajte u vožnji kanalima na jednom od mnogobrojnih brodića koji po njima plove. Najbolje je to učiniti predveče.Uvalite se u svoje sedište i posmatrajte predstavu savršene spoljašnje i unutrašnje amsterdamske arhitekture. Plovidba obično traje jedan sat. a cena je oko 8 EUR
Kuća Ane Frank
Potreban je samo jedan sat da se ovaj muzej obidje, ali mnogi kažu da taj sat može da promeni vaš pogled na svet. Tri sprata kuće na Prinsengracht-u predstavljaju hronološko putovanje kroz tri godine koje je Ana Frank, od svoje 12 do 15 godine, (sa još sedam osoba), provela skrivena u tajnom skloništu, pre nego što je uhapšena i prebačena u logor Bergen, gde je dve godine kasnje i umrla.
Muzej torture (Museum of Torture)
Za cenu ulaznice od 7 EUR vratićete se 500 godina u prošlost, kada su vlasti koristile manje sofisticirane metode da saznaju ono što žele ili kazne one koji su prekršili zakon. Jednom rečiju: užasno!
Muzej Van Goga i Rijksmuseum
Ovde ne treba trošiti reči. OBAVEZNO posetiti!
http://www.rijksmuseum.nl/ ulaznica košta 12.50 EUR
http:// www.vangoghmuseum.nl ulaz 14 EUR
29. април 2010.
| 0 komentara | Britanija, Evropa, London
LONDON - Merilebon, gradić u velegradu
Može se desiti da vam se ovaj kraj dopadne, pa poželite u njemu i da odsednete. Pravi doživljaj džordžijanskog karaktera nudi vam hotel Montagu Place. Samo 16 soba sa kaminima,velikim prozorima i starinskim kadama. Hotel nema restoran, ali možete večerati u obližnjem L’Autre Pied ili tradicionalnim pabovima Prince Regent i Inn 1888. Ako ste u Merilebonu u subotu, onda obavezno posetite market u St. Marylebone Parish Church, koji je ekscentrični koktel dizajnerske odeće, antikviteta i sveže pečenih kolača.
28. април 2010.
| 0 komentara | Evropa, Francuska, Pariz
PARIZ - sa druge strane Monmartra
Boemski Pariz je odavno isteran iz ove četvrti. Tu su sada slikari koji štancuju svoja "umetnička dela" i prodavnice i galerije sa eksponatima za "masovni turizam"
Medjutim, samo nekoliko stotina metara dalje niz brdo, u kvartu Abbesses, postoji autentični šarm starog Pariza. I ovde su po kaldrmisanim i krivudavim uličicama posejani moderni butici, ali u okolini Trga Abbesses, pronaćićete tezge sa voćem i povrćem i kafee na trotoaru. Duh koji je ovaj deo grada prožimao dok su tu živeli i radili Pikaso i Tuluz Lotrek, još uvek nije sasvim nestao. U Abbesses-u svako zna svakoga i za razliku od drugih delova Pariza, ovde se i nepoznatom u prolazu nazove "Dobar dan".
27. април 2010.
| 0 komentara | Evropa, Italija, Rim
RIM - Andjeli i demoni
Piazza del Popolo, i crkva Santa Maria del Popolo na njoj u koju se Tom Henks uputio, su sagradjeni da bi se uklonio Neronov duh. Omrazeni imperator je ovde imao svoj posed, a veruje se i da je tu i bio sahranjen. Stanovnici ovog kraja Rima su se vekovima zalili, da zli duh Nerona posecuje borovu sumu pored njih. Vatikan je onda posekao sumu, izvrsio egzorcizam na tom mestu, a onda sagradio trg i crkvu na njemu. Sama crkva je ukrasena delima najpoznatijih renesansnih umetnika - Karavadja, Rafaela, Sansovina i Berninija.
U filmu, Lindon silazi u kriptu ispod Cigi kapele. Kapelu Cigi je dizajnirao Rafael, a izradio Bernini. Posvecena je Agostinu Cigiju, renesansnom bankaru, poznatom po organizovanju bahanalija u njegovoj vili. Prica se da su sluge bacale isprljane srebrne posluzavnike u Tibar posle svakog obroka, ali da ih je druga ekipa opremljena mrezama vadila nizvodno .
Neke od rimskih lokacija koje se mogu videti u filmu Andjeli i Demoni, su u stvari snimljene u studijima. Osnovni razlog je taj sto se u crkvama ne mogu snimati filmovi, a narocito ne u Vatikanu.Mnoge scene su ipak snimane u originalnom ambijentu Rima. Prica se da je Tom Henks u jednom trenutku prekinuo snimanje, da pomogne svadbenoj povorci da pozuri na vencanje u Panteon.
Doticni Panteon je drevni paganski hram, koji je 609 godine nase ere postao crkva. U filmu se ne spominje da je ta crkva opljackana u 17 veku i to, od strane Pape Urbana VIII, iz mocne Barberini porodice. On je pokupio svu bronzu iz crkve, ukljucujuci i zvona i od njih napravio topove za papsko utvrdjenje - dvorac Sent Andjelo. Od tada potice izreka koja se moze cuti u Rimu "Ono sto nisu uradili Varvari (Barbarians), uradio je Barbarini". Dvorac Sant Angelo je povezan a Vatikanom passetto-m. Dugacak zid sa sakrivenim pasazima, koji bi omogucili Papi, da ako se ukaze potreba, pobegne u svoje utvrdjenje. Poznato je da je to ucinio jedino Papa Klement VII 1527 godine, za vreme nemira u Rimu. To je i jedina poznata situacija da je Papa koristio svoju Svajcarsku Gardu kao ljudski stit, pustajuci da vecina gardista pogine stiteci njegovo bekstvo
19. април 2010.
| 0 komentara | Evropa, Italija, Venecija
Venecija izvan uhodanih staza - BURANO
Sam Burano je poznat po izradi čipke. Na ostrvu se nalazi Muzej i škola čipkarstva. To umeće je i doprinelo da Burano dobije na važnosti. Naime, nalazeći se pod upravom Torčela, sve do 16 veka, Burano nije imao nikakve privilegije, kao što je to bio slučaj sa Muranom. Trgovina i razmena iskustva sa kiparskom Lefkarom je to promenila. Kako čipkarstvo polako izumire, danas je Burano vredan posete iz drugog razloga: Svaka kuća je ovde obojena drugom bojom.Ako nekome pišete pismo možete ga adresirati sa: "Taj i taj, purpurna kuća na malom kanalu, Burano, Venecija". Nije dozvoljeno farbati kuće po svom nahodjenju, već se vlastima mora uputiti zahtev, a onda oni preporuče koje su boje dozvoljene u tom delu naselja.
Serenissime Motoscafi, Venezija organizuju ture do Murana, Burana and Torčela. Obilazak traje oko 3-4 sata. Prva stanica je Murano, gde možete videti kako se proizvodi čuveno muransko staklo. Posle toga sledi uobičajena poseta prodavnici gde možete kupiti nešto od tog stakla.
Sledeći je Burano - poseta čipkarnici i vrlo malo vremena da se obidje ostrvo. Poslednja stanica je Torčelo, koji i nije nešto naročito. Cela tura košta oko 20 EUR, što je prilično fer, jer zaista dosta toga može da se vidi..
Preporučujemo da odvojite bar jedno popodne i obidjete Burano u svojoj režiji, jer je baš lepo šetati njegovim ulicama, a imaćete vremena da probate i njihov specijalitet - rižoto sa morskim plodovima.
18. април 2010.
| 1 komentara | Amerika, Havana, Kuba
Kuba u sopstvenom aranžmanu
- Nemojte rezervisti sobe u kućama koje su izlistane u turističkim vodičima. Ne samo da su dosta skuplje, već su naravno i gužva mnogo veća. U svim većim gradovima, postoji veoma mnogo casa. Lako ih je pronaći po plavom "H" simbolu na vratima. Ako je simbol crvene boje, to znači da su rezervisane samo za Kubance. Činjenica je i da su vlasnici ovih casa veoma ljubazni i gostoprimljivi.
- Pokušajte da pronadjete smeštaj, koji je malo dalji od centra. Često kuće koje su par blokova dalje, mogu da budu mnogo jeftinije, a i malo pešačenja nije na odmet.
- Cenjkanje nije običaj na Kubi, ali uvek možete da probate. Ukoliko vlasnik neće da spusti cenu prenoćišta, tražite da u nju uključi besplatan doručak. U većini slučajeva to će vam biti uslišeno.
- Većina turista se hrani u svojoj casa particular. To je dobro jer je hrana odlična i jeftina. Ukoliko želite da probate nešto drugo, onda izadjite na ulicu: sendvič sa sirom i šunkom košta kod uličnog prodavca 5 pezosa, a isti takav u restoranu 3 CUC (72 pezosa). Kao što sam na početku već pomenuo, voće i povrće se prodaje u pezosima (znači jako jeftino), a postoje i pezos restorani. Pronadjite ih i i za 40 pezosa (manje od 2 dolara), imaćete veoma dobru i obilnu večeru.
15. април 2010.
| 1 komentara | Evropa, Moskva, Rusija
Moskva - Maestro Bulgakov
Sreli smo se ispred metro stanice Majakovskog i prošetale do centra. Moskva je ne samo politički, već i istorijski centar Ruske federacije. Grad u kome su se, za Ruse svi bitni dogadjaji odigrali. Na svakom koraku možete videti spomenike, crkve, palate. Poslednjih godina došlo je do promena, koje su nekome nažalost, a nekome i na zadovoljstvo, Moskvu pretvorile više u zapadno evropski nego ruski grad.
Ove moje misli su bile prekinute predlogom jedne od prijateljica: "Hajdemo u muzej Bulgakova"
Ispostavilo se da smo svi imali želju da posetimo to mesto, ali da zbog nedostatka vremena i uvek prečih stvari, nikada nismo.
Muzej je prosto sakriven iza blještavih i luksuznih restorana. Teško je čak i primetiti sivi luk iznad hodnika koji vodi u malo dvorište. I tu smo: Sadovaja ulica broj 10. U stvari postoje dva muzeja. Bulgakov je prvo živeo u jednom stanu, a zatim se preselio u drugi, koji se nalazi u susednom ulazu.
Na ulazu će vas dočekati (a možda i neće), mačor Begemot. Videćete i čarobnu kutuju. Upišite želju na parčetu papira i ubacite je u kutiju. Lično će je Maestro pročitati i potruditi se da vam se ona ispuni.
Sledećih sat vremena smo provele u kafeu koji se nalazi u samom muzeju. Neopisiv je osećaj ispijati kafu i jesti kolačiće u sobi u kojoj je Bulgakov počeo da piše svoj "roman nad romanima" i koji je objavljen tek 25 godina nakon njegove smrti. Sigurna sam da je znao da Maestro i Margarita neće proći cenzuru i da nikako neće ugledati svetlost dana. Možda se čak nije ni nadao.
"Mora se reći da ovaj stan - broj 50, već dugo ima, ako ne lošu, ono bar veoma čudnu reputaciju...pre dve godine, počeli su da se dešavaju neobjašnjivi dogadjaji u ovom stanu: ljudi su iz njega nestajali bez traga..."
Stan opisan u Maestru i Margariti je upravo stan u kome je Bulgakov živeo i radio i koji je za pisca bio prava mora. Treba znati da su u to vreme kuhinja, wc i kupatilo bili zajednički za sve stanare zgrade. Bulgakove komšije su bile obični radnici, pomalo sirovi, a često bučni i pijani. I nisu voleli pisca. Često je i milicija morala da interveniše. Ipak da nije živeo u takvim uslovima, izložen čestim poniženjima, teškoćama i uopšte tamnoj strani života, verovatno da ne bi ni bio inspirisan da napiše takvo remek delo kao što je Maestro i Margarita i shvatio da "ništa nije toliko loše, da u njemu nema bar nečeg dobrog"...
Na kraju smo odlučile da odemo na večeru u Bulgakov restoran. Restoran je neobičan. Da bi ušli u njega morate da ga uhvatite. Baš tako - da ga uhvatite jer se nalazi u tramvaju "Anuška".Da, to je ona nepažljiva Anuška "što je prolila zejtin", zbog kojeg su se naopake stvari dogodile. U restoranu ima sedam stolova, a sva jela imaju nazive po junacima iz romana. Probajte jagnjetinu "Maestrovo stvorenje", "Begemotov zalogaj" ili koktel "Anuška" i pustite da vas tramvaj odveze u moskovsku noć.
| 0 komentara | Evropa, Kipar
Lefkara - selo čipke
Starosedeoci veruju da ime Lefkara potiče od naziva Lefka Oria koji se odnosi na obližnje bele planine. Ono po čemu je selo poznato je - čipka.
Kukičanje i vez su tradicija na Kipru. I to 2000 godina stara tradicija.Svako selo u ovom delu ostrva ima svoju posebnu tehniku izrade čipke.
Žene iz Lefkare koriste tehniku koju su im prenele Venecijanke za vreme okupacije Kipra krajem 15 veka.Naime, da bi za vreme vrelih letnjih dana izbegle vrućinu, gospodje su se sklanjale u letnjikovce planina Lefkare. Kao rezultat izloženosti venecijanskoj čipki, vezilje iz Lefkare, su razvile nove tehnike, zadržavajući svoju kreativnost.
Poznato je da je Leonardo da Vinči bio u Lefkari i da je naručio vezeni prekrivač kao poklon za katedralu u Milanu.Upravo taj prekrivač/stolnjak je naslikao na svojoj "Tajnoj večeri".
Lefkara vez se radi na čistom irskom platnu. U prošlosti su muškarci putovali po Evropi prodajući čipku.
Originalna lefkara se radi u samo tri boje:bela, bež i braon i obe strane moraju da budu potpuno iste. Potrebni su meseci rada da se uradi jedan prekrivač veličine 90x45 cm, a cena se kreće od 50 do 300 EUR. Zbog teškog rada i male zarade, sve manje žena se bavi ovim poslom, tako da čipkama iz Lefkare preti nestanak.
14. април 2010.
| 0 komentara | Evropa, Rusija, Suzdalj, Zlatni Prsten
Zlatni Prsten Rusije - Suzdalj
Bez obzira koju rutu da izaberete - svi putevi počinju i završavaju se u Moskvi, gradu, koji i danas, kao Janus, jednim svojim licem gleda na istok, a drugim na zapad.
Vratimo se u Suzdalj. To je jedan od najstarijih ruskih gradova. Nalazi se na oko 180 km severoistočno od Moskve i 40 km od vladimira. Poznat je i kao "Zlatna kupola Rusije". Prvi put se ovaj grad pominje u hronikama iz 1024 godine, u vezi sa seljačkom bunom. Početkom 12 veka podignut je utvrdjeni grad (Kremlj), a odmah zatim i manastir Svetog Dimitrija. Tada je počeo i uspon ovog grada, koji je trajao sve do najezde Tatara, koji su ga 1238, potpuno spalili.
Suzdalj je posle toga obnovljen, izgradjeni su nove crkve i manastiri. U 15. veku pao je pod dominaciju Moskve. Gubitak političke važnosti Suzdalj je zamenio religijskom. Grad sa verovatno najviše crkava po broju stanovnika na svetu - u jednom trenutku Suzdalj je imao 40 hramova i 100 stanovnika. Danas u gradu živi oko 10 hiljada ljudi, ali on i dalje izgleda kao selo, sa livadama i potocima svuda unaokolo. Pastoralni pejzaži u kombinaciji sa prelepom srednjevekovnom arhitekturom, darivali su Suzdalju fini šarm, koji tokom leta privlači i umetnike i turiste.